post

Klasična rasturaljka

finalecal_5096

ŽKK MEDVEŠČAK – ŽKK TREŠNJEVKA   97:36

61…razlike…36…koševa (sama Borovićka zabila je koliko i cijela Trešnjevka zajedno!) Sinoćnja utakmica bila je sve samo ne derbi! Ili je bio derbi ali protivnička ekipa nije došla? Bilo, kako bilo NAKLON DO PODA našim aktualnim prvakinjama Hrvatske. U ovoj utakmici, pokazale su da ih se treba respektirati u svakoj minuti odnosno sekundi utakmice, od prve do zadnje igračice! Osobno, ovih dana ne bi htjela biti u koži igračica Trešnjevke jer doživjeti (i preživjeti) ovakav poraz nakon sati/dana pripremanja za utakmicu, sumnjam da može ne ostaviti posljedice. Ali…ajmo krenuti iz početka…

Subota, u 18:30 krenule se zagrijavati ove dvije ekipe i već nakon 15ak minuta u dvorani Peščenica i okolo nje nestalo je struje! Čekalo se sat vremena ne bi li došla struja, kada je delegatkinja Lea odlučila da će se utakmica odgoditi za nedjelju u 18 sati…To je našoj ekipi predstavljalo svojevrstan “problem”, jer su bile spremne za jednu dobru “partiju”. Još veći problem stvaralo je to našem treneru, jer je značilo još jednu neprospavanu noć 🙁 Jedino su Trešnjevka i njezini navijači to gledali kao da nam ide “voda na mlin” jer je Radošica imala temperaturu par dana pa i tu subotu, ali je i dan poslije igrala pod temperaturom tako da je sve ostalo ipak samo na problemu sa strujom!

Nedjelja, u 17:30 krenulo je ponovno zagrijavanje za “DERBI” 🙂 I konačno prvi zvižduk, utakmica je počela! Prva četvrtina (16:8), dala nam je vjetar u leđa. Lakše se diše, cure su u drugu četvrtinu ušle maksimalno koncentrirano i već je u 13.minuti rezultat bio 31:10, a na poluvremenu 42:16! I šta reći na takav derbi koji je završio već u drugoj četvrtini? Očekivali smo više od protivnica!  BRAVO svakoj našoj igračici koja je maksimalno išla na svaku loptu i BRAVO na preciznom šutu kako za dva tako i za tri poena! Jedna “crna mrlja” na terenu u liku i djelu Ane Lelas, kao najiskusnije igračice sinoć. Upravo njezina igra, kako u napadu tako i u obrani, u kojoj je svaki njezin kontakt doslovce faul, suci su često okarakterizirali kao “slučajan” udarac laktom, natjerala je naše igračice da joj se suprotstave, ali kako nemaju u sebi usađeno da vrate udarac, doslovce su trpale  koševe. Samo preko Anine ruke, Iva je zabila četiri trice, uz dvije, s ne dosuđenim faulom nakon šuta upravo od strane Ane. Smatram da se igračica takvog kalibra i košarkaškog znanja ne bi trebala spuštati na ovu razinu, pogotovo ako uzmemo u obzir da je ona jedna reprezentativka, jedna iskusna starija igračica od koje bi njezine suigračice, ali i protivničke suigračice mogle i trebale puno toga naučiti o košarci! Ovako su se njezine suigračice sinoć pogubile, i pokušavale u njoj pronaći rješenje, ali ga nisu pronašle. No, okrenimo se mi dalje našim igračicama. Treća četvrtina, kako je vani počelo sijevati i lijevati kiša tako je sjevalo u dvorani od naših koševa, što za dva što za tri! Naše cure su ukupno uzele 20 lopti, doslovce iz driblinga u čemu je prednjačila Matea Tadić sa 5 ukradenih lopti, ali isto toliko fulanih “zicera”, ko zna koliki bi bio konačan rezultat da je i to zabila. Da, tu nismo imali sreće sinoć, jer smo dosta promašili zicera, ali tko to uopće gleda na ovakvom rezultatu? Zadnja četvrtina završila je 32:9, iako su zadnjih pet minuta na terenu priliku, kao i uvijek dobile sve naše igračice. Čestitke svim curama i naravno treneru Braslavu, koji je uspio izvući iz svake igračice 150% i motivirati ih na ovakvu jednu pobjedu! Uspjeh je zagarantiran, ako ti trener kao što je on, svih 40 minuta “stepa”, priča, galami i upozorava uz rubnu crtu terena, svaku svoju igračicu od prve do dvanaeste. Što je god taktički zamislio, sve je ostvareno sinoć, cure su odradile sve zadatke koje su se od njih tražile i tu se nalazi razlog za ovakvu dobru utakmicu i rezultat 97:36!   ČESTITKE SVIM IGRAČICAMA I TRENERU!

Na kraju, par činjenica vezanih uz ovaj klub i ove igračice. Iz sezone u sezonu, odlaze nam po dvije, tri seniorke iz startne petorke i svake godine ispunjavamo seniorski sastav mlađim igračicama. Seniorke nam odlaze, jer su odavno prerasle ovu razinu košarke (Prvu ligu)…Za igranje u Europi, koju su svakako zaslužile, trudom radom, treniranjem i rezultatima, treba novaca. Nama se u ženskoj košarci događa da sponzora nema, novaca nema, osim za one osnovne troškove putovanja i igranja u Hrvatskoj. Godinama zanemarene od Saveza Hrvatske i od Grada Zagreba, nezasluženo…Rezultat imamo u svim kategorijama, sezonama smo seniorske Prvakinje, nadmoćno bez poraza u Ligi, pa što nam više treba da bi netko prepoznao kvalitetu i omogućio našim košarkašicama igru na višoj razini?  Uz malo novaca, možemo našim košarkašicama pružiti priliku da ostanu u našim klubovima, da ne odu igrati vani, ali za to nije potreban samo novac nego i kvalitetna razina košarke, zbog koje ove cure i odlaze. Jer, vjerujte mi, niti jedna košarkašica koja je prve tri sezone vani ne može zarađivati puno više nego što bi mogla tu, kod kuće u Hrvatskoj (čast iznimkama). Uzmimo u obzir da smo mi tri sezone igrali Regionalnu ligu, isključivo financirani iz vlastitih izvora prihoda, naše su igračice bile zadovoljne jer su igrale jake utakmice, te ostajale još jednu sezonu u klubu motivirane željom da se konačno pokušalo osvojiti i tu Regionalnu ligu. Nažalost, ove sezone ostali smo bez prihoda koji bi mogli pokriti sve te troškove, pa nam je preostala samo ova Prva liga, kakva, takva….Inače, odavno se košarka prestala igrati samo iz ljubavi, a čim je novac postao presudan faktor, ženski klubovi se gase, a ženska košarka propada doslovce… Ostaje nam nada da će uskoro netko i to prepoznati i omogućiti ženskim klubovima igru na europskoj razini, kakvu i zalužujemo!