PRVA UTAKMICA FINALA:  Medveščak – Trešnjevka 2009 74:60 (21:18, 17:18, 22:14, 13:10)

DRUGA UTAKMICA FINALA: Trešnjevka 2009 – Medveščak 59:74 (14:25, 15:9, 19:20, 11:20)

TREĆA UTAKMICA FINALA: Medveščak – Trešnjevka 2009 66:52 (13:18, 19:12, 23:8, 11:14)

ŽKK MEDVEŠČAK PRVAK HRVATSKE 2016/2017

Sada nakon svega, slegnutih dojmova, prospavanih noći, malih tehničkih problema sa klupskim stranicama s velikim oduševljenjem mogu reći da je dana 03.05.2017., ispisana povijesna pobjeda ovog našeg kluba – ŽKK MEDVEŠČAKA! Izjednačeni pobjedama u Prvenstvu Hrvatske, sa Gospićom CO, kojeg se i danas spominje kao neprikosnovanog vladara ženske košarke! VELIKI, ali i najveći uspjeh dosada za naš klub i za žensku košarku u Hrvatskoj. Biti na tronu četiri godine zaredom, svake godine bez pola petorke ulaziti u sezonu, osvajanje Kupa treći puta zaredom… to je USPJEH, koji mogu shvatiti samo sportaši/ce, treneri kao i ljudi koji se bave ženskom košarkom, i koji razumiju koliko je ustvari teško postići cilj, postati i ostati, najbolji u ženskoj košarci u Hrvatskoj! Običnom čovjeku to je samo još jedan uspjeh našeg kluba, a zlim jezicima i samo još jedan razlog više za priču kako je A1 ženska liga slaba/nikakva i kako to nije baš neki veliki pothvat. Ali zaista, kažem vam, nije lako i nije nimalo jednostavno, slagati svake sezone iz početka ekipu, zbog odlaska igračica koje su bile nosioci igre i u koje ste ulagali najmanje četiri godine! Da, najmanje 4 godine je potrebno da se naprave ovakvi rezultati…Spajati iskustvo i mladost to je posao, uložiti puno truda uz konstantan rad  – i na kraju kad se sve to zbroji na terenu – osvajanje medalja, pehara i priznanja četiri godine zaredom.  I cijeli taj posao, svakodnevno, jako dobro radi upravo naš seniorski trener Braslav Turić, koji je zato i ove sezone proglašen NAJBOLJIM TRENEROM U HRVATSKOJ. Izabran je naš trener od struke odnosno od istih onih trenera koji rade i treniraju sa curama/ženama i znaju kakav je to lavovski posao 🙂 Njegov rad, međutim, nije prepoznao HKS, pa on od ove godine više nije seniorski izbornik reprezentacije, uz nelogičnosti kod izbora trenera reprezentacije, iako moram priznati da to i nije tako loša vijest za naš klub. Naime, naš je trener na raspolaganju za individualne treninge u klubu sve do ljetne pauze i znam da će sve naše košarkašice, počevši od najmlađih uzrasta pa sve do seniorki, maksimalno iskoristiti njegovo znanje te poboljšati, popraviti i usavršiti svoje košarkaške individualne elemente! Čestitamo treneru, na osvojenom Prvenstvu, kao i na zasluženom priznanju! BRAVO!

A naše MEDEKICE: ANA Petrak, NIVES Arežina, MARTA Nimac, MATEA Tadić, IVA Borović, IVA Todorić, TONIA Uzelac, ANJA Majstorović, MARIJA Radoš, DIANA Grizelj, PATRICIJA Bura, NIKOLINA Macan, IVONA Franić i LANA Tepeš su igračice koje su nam i ove sezone donijele Kup i Prvenstvo Hrvatske! Čestitamo svakoj igračici! Pobjedu smo proslavili  u Mravu na Pešči nakon utakmice, a klupska fešta u našoj bazi, 25ici, biti će u subotu, 20.05.2017. Naše su klupske fešte velike i lijepe kakve i zaslužuju samo najbolje i najveće sportašice u gradu i u Hrvatskoj! Mi, ovdje iz Uprave kluba i ovim se putem želimo zahvaliti svakoj našoj košarkašici koja je pridonijela na ovaj ili onaj način svim našim pobjedama, pogotovo ovom četvrtom naslovu Prvakinja Hrvatske! Pa krenimo redom:

Petrakica, mala osica u obrani, u napadu iznimno brza, ako ne i najbrža igračica u ženskoj košarci u Hrvatskoj, u prvoj je utakmici finala startala u prvoj petorci, i odigrala tu utakmicu života, kažu navijači, promatrači, klupa i igračice da nikada dosada nije tako dobro odigrala utakmicu! I…ona nam je donijela pobjedu u PRVOJ utakmici finala! Vjerujemo da si upravo u ovim zadnjim utakmicama sama sebi dokazala da možeš sve što hoćeš i da možeš igrati košarku na visokoj razini, da je ovo tvoja odskočna daska i da si dobila samopouzdanje koje ti je zasigurno falilo u svim ovim sezonama prije!  BRAVO ANA!!

Marta, usprkos malim zdrastvenim problemima, u finalima je bila dostojna zamjena Anji, taman se počela dizati u formi i dala nam je naznake da možemo početi ozbiljno razmišljati o njoj, kao o prvoj četvorci, ako se dogodi da nam Anja nastavi karijeru u inozemstvu! Hvala Marta, BRAVO i samo tako nastavi dalje!

Matea, najbolja baš uvijek kad treba, play koji je vodio svoju ekipu 699 dana bez poraza  🙂  a onda i kroz polufinale i finale bez izgubljene utakmice! Jedna jako inteligentna igračica, još uvijek juniorka (1999.godište!) na najvažnijoj poziciji u igri i vjerojatno glavni “krivac” što je Ana Petrak tako dobro odigrala finalne utakmice, jer zaista ima od koga naučiti kako biti hladne glave i mirne ruke u finalima (sjetimo se finala Kupa u Omišu, a i treće utakmice finala kad je upravo Matea zabijala koševe, probijala i iznuđivala faule baš kada se lomio rezultat!), a upravo se u takvim situacijama prepoznaju prave i vrhunske igračice! BRAVO, Matea!

Kapetanica Iva, što reći, a da nismo rekli do sada?! Skoro svaku utakmicu najbolji strijelac ekipe, i kad pomislimo da nije njezin dan, ona to demantira u trećoj četvrtini kada poveže dva, tri šuta i nekako je uvijek ona ta koja radi prevagu u rezultatu! Upravo ono što se traži i očekuje od svake kapetanice da bude vođa na terenu, Iva se htjela ili ne htjela ipak uspjela nametnuti i postala “prva violina” seniorske ekipe, odnosno igračica koja ulijeva ogromno povjerenje i koju se uvijek isplati čekati pa makar i do 39 minute utakmice! Kada imate Ivu u ekipi, pobjeda sa samo tri koša razlike u egal utakmici je zagarantirana, ako njoj prepustite ZADNJI šut 🙂 ČESTITAMO IVA!

Iva Todorić, hrabra i pozitivno agresivna, požrtvovna igračica, koja bi svakoj ekipi donijela nešto jako dobro! Njezini skokovi se više ne mogu zbrojiti na prste dvije ruke, ali zasigurno svaka naša igračica može šutnuti i rezonski i nerezonski, ako je Iva na skoku! Upravo nam je ona u prvoj utakmici finala donijela 13 skokova i baš onda kad nam je šut trebao više no ikad da bi prelomili utakmicu! Skočila je nekoliko puta zaredom, osigurala nam par napada i upravo tu i tada, vjerujte mi, puca svaka iole dobra obrana! Naša glavna pjevačica na feštama, zato i željno iščekujemo i taj 20.05. 🙂  Hvala Iva na jako dobrim partijama pruženim u našem klubu i vjerujemo da ćeš jednako uspješno i još uspješnije nastaviti karijeru u inozemstvu! SRETNO!!

Anja, borbeno krilo, ove sezone najbolja igračica u ekipi! Maksimalno dobro Anja je ovu sezonu iskoristila svaku sekundu i minutu provedenu na terenu! Onaj tko se imalo razumije u našu žensku košarku, proglasio bi upravo nju za MVP igračicu A1 ženske lige, a ne prema telefonskim pozivima nahođeni dali glas samo da bi nekome udovoljili…A vjerojatno i ne znajući što nosi ovaj naziv MVP, tužno ali istinito 🙂 Anja je za nas MVP lige i našeg kluba tako da se svi ostali mogu pokriti ušima, jer je učinjena jedna velika nepravda prema ovoj igračici, ali tome se ne treba čuditi kada znamo i vidimo kako sve funkcionira u ženskoj košarci, ali i u Hrvatskoj općenito. Nažalost, nikada to nećemo moći promijeniti i iskorjeniti… Hvala ti Anja za svaki koš i za svaku sekundu koju si posvetila našem klubu svih ovih godina i s pravom mogu reći da si ti ove dvije godine bila najvažnija igračica koja nam je donijela titule!

Marija, “ledeni ubojica” s tvojom  jednom, zadnjom tricom u finalu Kupa, vratila si pehare na naše tribine! HVALA! Sa svim tricama postignutim u tri finala pokazala si košarkaškim kritičarima kao i trenerima koji te podcjenjuju da ipak nije dobro za njih da te ostavljaju samu na šutu,često i podcjenjuju, zato i gube u finalima 🙂  S tobom smo svi dobili sigurnost i odahnuli u svim važnim utakmicama i vjerovali u tebe kad si i sama rekla “nemam pojma kako je to ušlo“! Ulazi i ući će u koš, Marija,  svim igračicama, koji su poput tebe, koje ne odustaju niti u jednom trenutku i za koje utakmica traje 40:00 minuta 🙂 HVALA TI! ČESTITAMO!

Patricija, tko će kome, ako ne svoj svome 🙂 Bravo Patricija, nije uopće niti lako niti jednostavno igrati utakmice, kada na protivničkoj strani stoji čovjek, koji te pokušao igrački uništiti i koji je sprječavao tvoj daljnji košarkaški razvoj u godinama kada si baš trebala i mogla puno toga naučiti, ispraviti i poboljšati te na taj način, sada već, postati Prvi centar Hrvatske! Ti ćeš to postati, samo se tvoj put malo odužio, ali ne zaboravi, najvažnije je u životu biti i ostati čovjek. Nakon svega, ti si ostala velika ljudina i postala igračica! 🙂 Čestitamo ti na hrabrosti i hvala ti što se maksimalno trudiš i daješ sve od sebe da ova seniorska ekipa igra već dvije sezone sa jednim pravim centrom, koji nažalost nema zamjenu, a znamo koliko to iscrpljujuće može biti! BRAVO!

Svim našim mladim košarkašicama, koje su bile i sudjelovale u ekipi, mogu reći da su imale i da još uvijek imaju priliku učiti i naučiti mnogo toga od njihovih starijih igračica, a prije svega uvidjeti da se jedino trudom i željom za treniranjem kao i voljom koja pokreće i koja tjera svaku ponaosob da bude još bolja iz dana u dan postižu veliki rezultati! Gdje nema volje i truda nema niti rezultata! Dvorana, logistika, treneri, uprava sve vam je nadohvat ruke i samo o vama ovisi da li ćete to znati iskoristiti na pravi način! 🙂

Za početak, željno iščekujemo povratnicu Lanu Tepeš na seniorske utakmice. Zasada igra u juniorskoj ekipi, vjerujemo da će upravo poluzavršnica u Virju pokazati o kakvoj se igračici radi! Kao i Tonia, još jedna juniorka koja nema sreće sa ozljedama već puno sezona, i koju te ozlijede jednostavno srozaju, i psihički i fizički! I za nju će ova poluzavršnica biti iznimno bitna, da ona kao i mi u klubu saznamo da li je spremna za velike stvari 🙂 Držimo fige i želimo sreću našim juniorkama da probaju napraviti veliki pothvat i plasirati se na završnicu juniorskog prvenstva! Za to će im biti potrebna pobjeda protiv Vodica, Virja i FSV-a koji su s nama u grupi! SRETNO ekipo!!

Na kraju, ni pod razno, nisam zaboravila naše najvatrenije navijače, ljude koji sa svim srcem navijaju na našim utakmicama i nerijetko gube glas! Bilo je jako lijepo vidjeti tribine na kojima se žute majce AJMOOO MEDO! Vjerujte mi da su naši navijači jedan od važnijih kotačića u igri naših košarkašica, jer kad god rezultat pada oni su tu koji svojim glasnim povicima bude roke i noge, koliko god cure kažu da ne čuju baš to na terenu…A naš bubanj, koji se čuje kilometrima izvan dvorane daje dojam da se svaki dan igra neko finale na Peščenici! Najbolju potvrdu dobili smo od ljudi sa Saveza i ljudi koji prate mušku košarku, i kažu da se kod nas u ŽKK MEDVEŠČAKU najbolje navija, da toga nema baš na muškim utakmicama! Da, za razliku od finala kupa u Omišu gdje nas se gromoglasno nadvikalo jer je 80% dvorane, što potiho što glasno, navijalo za Trešnjevku, a usred Zagreba u Trnskom i na Pešči čulo se samo MEDO, MEDO…Bez figa u đepu, iskreno navijanje za klub koji se voli i u kojem se prepoznaje pošten rad od samog početka! HVALA VAM navijači naši i vjerujem da ćete s jednakim žarom navijati za nas i u nadolazećim sezonama! 🙂

BRAVO, SENIORSKA EKIPO!!

P.s. STREAMING sa četvrte utakmice PH za košarkašice možete pronaći u IZBORNIKU– pod GALERIJA

bilten

Pobjedom protiv Požege u Požegi, prošlu srijedu, naše cure su izborile priliku za četvrto doigravanje za prvaka, zaredom! Impresivan niz, koji je u ženskoj košarci dosada postigao jedino,             Gospić CO (2009.-2012.). Dokaz je to kod nas, spoja mladosti i iskustva, upornog rada i treniranja i ne opuštanja kroz cijelu sezonu. Čestitke ekipi na još jednom izborenom finalu!

A kako je to bilo u Požegi, s velikim zakašnjenjem, opisati ću u kratkim crtama. Možda je i bolje da rezimiramo utakmicu hladnih glava, jer smo ipak malo smireniji i svjesniji važnosti utakmice i situacije za sve sudionike na terenu. Za Požegu, kao povratnika u ligu, koji se nametnuo i sa dvije najiskusnije i najstarije igračice lige, došao do polufinala! A kad su već tu, zašto ne bi pokušali doći do finala… Za nas, jako bitna utakmica, pobjedom cure dobivaju veći odmor i više dana za pripremiti finalne utakmice. Tako je i bilo. Pobjednička pjesma svirala je u našem busu od Požege do Zagreba, kao i svaki put nakon velikih pobjeda, a to se ove sezone učestalo događalo 🙂 Rezultatom 56:73  (12:17, 16:15, 13:18, 15:23), medekice su izborile i svoje četvrto finale! Bila je to još jedna od utakmica u kojoj šut nije išao kako smo se navikli od naših cura, što je samo dalo vjetar u leđa požežankama, da mogu igrati zonu 40 min. 7 od 27, odnosno 26%, bio je šut za tri tu večer, iako su naše cure većinu šuteva ostajale same. Obrana nije funkcionirala onako dobro, pogotovo kad uzmemo u obzir da je sama Pope imala 13 slobodnih bacanja od koji je najmanje osam na ime…i to je ono oko čega ćemo se uvijek požaliti…Što su naučile naše mlade igračice i mnogo drugih mladih igračica koje igraju  protiv “zaštićenih” seniorki na terenu?? Poslana im je kriva poruka…nažalost..A to nas vrlo vjerojatno, čeka i u finalu. Međutim, naša je ekipa pokazala da se može boriti i protiv tribina i protiv najčešće loših odluka sudaca kada su u pitanju “protektirane” igračice i to nas neće poljuljati niti ovaj put!

Sada nas čeka finalna serija, koja se igra na 3 pobjede. Počinje 26.04, 18:30, PEŠČENICA, druga utakmica je 29.04., treća 03.05., eventualna četvrta 6.05. i zadnja peta 10.05….Mali odmor za Uskršnje praznike, a od ponedjeljka ekipa je ponovno na terenu, spremna za velike stvari! Ekipa se sprema, navijači spremno očekuju dan i sat…Zasada su svi zdravi i spremni za dobru igru kao i završetak sezone. Nadamo se i vjerujemo da ćemo vratiti pehare i po četvrti put na naše tribine!

SRETNO SVIMA , POSEBNO MEDEKICAMA! 

Prva polufinalna utakmica, protiv Plamen Požege završila je pobjedom medekica rezultatom 70:47. Druga utakmica igra se u srijedu, u 20 sati, u Požegi, i ako to pobijedimo ulazimo u finalnu seriju za Prvakinje Hrvatske. Finale se igra na tri pobjede i kako sada stvari stoje, favoriti na papiru smo MI i Trešnjevka 2009., ali naravno to treba dokazati na terenu.

Utakmica protiv Požege bila je zanimljiva od samog početka. Prva četvrtina završila je rezultatom 18:16 za nas, prvenstveno zbog visoke preciznosti gošći na terenu, koje su pogađale sve otvorene šuteve. Druga četvrtina završila je rezultatom 26:10, kad su naše cure zaigrale agresivnije i brže, a protivnice na terenu to više nisu mogle pratiti. Pressing je odlično funkcionirao, tu se nije snašla niti najiskusnija igračica na terenu – Mandir. Čak 33 izgubljene lopte sa strane Požege, od čega ih je 9 spomenute igračice, pokazuje u kakvoj dobroj fizičkoj formi su naše igračice, jer su to većinom bile lopte “bačene u bunar”, ali natjerane od strane medekica! Recept je to za pobjedu koji naš trener primjenjuje tijekom cijele sezone, na svim ekipama, ali cure su te koje moraju biti na vrhuncu forme kako bi to sve štimalo. Za ovu stranu spreme možemo se zahvaliti našem dugogodišnjem kondicijskom treneru, Nevenu, koji planirano i ciljano tempira formu naših košarkašica. To je još jedan dokaz, kako spoj iskustva i mladosti savršeno funkcionira na terenu! Mi imamo seniorke, koje zajedno igraju već petu godinu zaredom i sigurno je da su prošle “sito i rešeto”, a svake sezone, prvenstveno zbog odlaska igračica u inozemstvo, popunimo roster sa mlađim igračicama koje imaju priliku puno toga naučiti uz starije igračice! Statistika utakmice kaže da je kapetanica Iva, za provedenih 30 minuta na parketu, zabila 24 koša, uz šut za tri 50% (4/8). Drugi strijelac utakmice je Anja, koja je za provedenih 33 minute, zabila 18 koševa i imala 4 skoka. Curama se pridružila Patricia sa 11 koševa i 8 skokova. Ono što se činilo nestvarnim i treneru i cijeloj klupi jest naša igračica Iva Todorić! 13 Ivinih skokova govori da je upravo ona bila najbolji skakač na utakmici, čak i je bolja i od najstarije i najviše igračice na terenu – Ivone Bogoje! Međutim, Ivu šut neće pa neće! Sveukupnih 0/7, sigurno je demotivirajuće za nju, ali ako uzmemo u obzir njezine skokove, sama ona nam je omogućila 13 napada više, i da smo svaki realizirali, mogli bismo joj upisati najmanje 10 koševa 🙂 Uz to imala je Iva i 6 asistencija, najviše od svih igračica na terenu i na klupi, tako da nikako ne smijemo omalovažiti njezin učinak. Bila je ona ostajala sama na šutu, ali jednostavno nema te mirnoće kod šuta, vjerojatno malo poljuljana i lošom realizacijom na završnici Kupa, Ivi nekako moramo vratiti vjeru u njezin šut i samopouzdanje. Ima nas par u košarci koji prvenstveno gledamo na cjelokupnu igru, a ne samo na koševe, da bi rekli da je neka igračica najbolja na terenu, zato nam je Todorićka iznimno važna igračica koja cijeloj ekipi ulijeva povjerenje, jer nakon svakog profulanog šuta, cure mogu računati na njezin skok! Ni to nije manje važno! Kako to obično biva u našim životima pa tako i u sportu, Iva će zabiti koševe kad će nam to biti najvažnije i najpotrebnije, u to ne treba sumnjati!

Ono što nas sada čeka jest utakmica u srijedu u Požegi. Sigurno je da će pokušati napraviti navijačku atmosferu na tribinama, s obzirom da su oni ti, koji smatraju da smo mi pustili utakmicu u Dubrovniku (citiram požeški portal: “Nikoga ne treba na nikakav način uvrijediti, ali da su zaslužile gromoglasan zvižduk Grabrika – jesu! A i jednu pravu partiju i poraz u sportskom nadmetanju još i više!”)  i to zbog banalnoga razloga da nam je bliža Požega nego Dubrovnik, ( “To što su izabrale Plamen sigurno ne znači da ih ne respektiraju, nego da su samouvjerene da im nitko ništa ne može, pa im je jednostavnije putovati do Požege nego u Dubrovnik. ” ). Međutim, oni koji imalo poznaju naš klub i naše poslovanje, potvrdit će da su ovo samo smiješne insinuacije, a kako sam već puno puta rekla, na terenu svatko može pobijediti svakoga, pa tako i nas, samo mora biti bolji i precizniji! Vrlo jednostavno, bez puno priče i bez repova! Uglavnom, vjerujem da su se naše igračice rekuperale od subote te danas krećemo sa pripremama za srijedu. Nadamo se pobjedi, kako bi svi na miru krenuli na zasluženi mini-odmor, s obzirom da finalna serija A1 lige za prvaka počinje tek 26.04. i to ne biste vjerovali zbog kakvog razloga – pripreme kadetske reprezentacije tijekom uskršnjih praznika…Zaključak: finale počinje srijedom, eventualna treća finalna se igra u srijedu, prijenos HRT-a možemo zaboraviti…ali od promocije ženske košarke smo svi polako odustali, ili lagano odustajemo, tako da nam samo ostaje streaming finalnih utakmica u vlastitoj, klupskoj režiji 🙂

MEDO, SRETNO U POŽEGI! 

U nastavku, prenosim jedan poražavajući, skoro ne stvaran događaj s naših terena, koji su čak prepoznali i  naše dnevne novine. Jedina “sreća u nesreći” jest da su to prenijele sve relevantne novine, kad već ne možemo drugačije doći do medijske pozornosti, možemo na ovaj način! Iako mislim da ni to neće utjecati da se odgovorni za ovakvo stanje nađu prozvanima, a ovakve se stvari događaju samo i isključivo kod nas u Hrvatskoj ŽENSKOJ KOŠARCI: Žalosno, ali istinito:

“Imaju li mozga u HKS-u: Tjerali curice da igraju, izgubile 218-0”

http://www.24sata.hr/sport/imaju-li-mozga-u-hks-u-tjerali-curice-da-igraju-izgubile-218-0-518736

http://sportske.jutarnji.hr/kosarka/bball-mix/samo-u-hrvatskoj-kako-je-ovo-uopce-moguce-cijela-regija-prica-o-nevjerojatnoj-utakmici-kosarkasice-u-sramotnom-antiderbiju-izgubile-218-0/5856667/

Pehari su se vratili na naše tribine! Ako se ovako nastavi, a vjerujemo da hoće, morati ćemo dodati nove police u klubu, ali to su slatke brige 🙂 Dakle, ono što su ovaj protekli vikend odigrale naše cure, dugo će se pamtiti. Kao i brojka od 699 dana neizgubljene utakmice. Dvorana u Omišu…dupkom puna…kad smo već kod simboličnih brojki nek je bilo 699 ljudi na finalu u dvorani! Od tih 699 ljudi na tribinama, SVEGA 20-ak iskrenih NAVIJAČA i NAVIJAČICA našeg ženskog košarkaškog kluba MEDVEŠČAK! Naši vjerni roditelji, majke, oci, braća i sestre! Čak sam na poluvremenu dobila pohvalu da je naš klupski bubanj, najbolja stvar na tribinama i da totalno diže atmosferu u kojoj se čulo samo “AJMO MEDOOO” , ostatak muk jer smo vodili 15 razlike! Svi ostali bili su za Trešnjevku, uključujući komentatora HRT-a, sukomentatoricu Lindu Antić Borak, trenericu Šibenika, ali i  izbornicu U20 reprezentacije, koja bi prva trebala biti objektivna, a koja se skoro na svaki naš koš u završnici primala za glavu, a na svaku njihovu grešku iskomentirala “ma to je mlada ekipa, normalno da griješe“, pa sve do čelnih ljudi HKS-a (gđe Danire Bilić koja se na kraju i “zabunila” pa nije bila sigurna kome treba dati POBJEDNIČKI pehar)…i zbog svega toga je NAŠA POBJEDA još veća i jača!! Kažu mi da je tako svugdje u sportu, da se jednostavno uvijek navija za slabiju ekipu, i to mogu prihvatiti, ali “treneri”, izbornici i čelni ljudi saveza ne smiju biti pristrani, i to se već teško shvaća! Uz to, mlade cure se protezalo kroz cijeli prijenos finala Kupa, misleći na ekipu Trešnjevke, ne pitajući se zašto nema starijih cura, zašto ne postoje seniorke?! E ja ću vam i to objasniti: jedna seniorka koja trenira svaku večer i po dva puta tjedno, i svaki vikend igra utakmice, treba za to biti adekvatno nagrađena odnosno plaćena! A mlada igračica ne mora biti plaćena, to je politika kluba –  klupska dobra volja! E tu već dolazi problem, zašto konkretno Trešnjevka nema seniorki, i nije ih imala zadnjih par godina, jer ih se ne plaća, ali tako je u cijeloj Hrvatskoj. Klubovi primaju određeni novac od svojih Saveza, a jedina razlika između njih i nas je ta da mi sve svoje seniorke u klubu isplaćujemo uredno i na vrijeme! Međutim, i njima dođe do zasićenja igranja na ovako niskom nivou, pa su prisiljene odlaziti van! I tako iz sezone u sezonu….  I ne smijemo zaboraviti nikako: MATEA TADIĆ -najmlađa cura na parketu, prvi play naše ekipe, nakon 0/7 pogodila je dvije trice zaredom…zašto to mlada ekipa Trešnjevke nije spriječila? Zato jer su igrali takvu obranu, da puštaju Mateu, ali ona nije odustala, ona im je pokazala koliko je psihički jaka i o kakvoj se igračici radi, te u 35oj minuti utakmice mrtvo-hladno zabila dvije trice 🙂 I na kraju, prosjek godina naše ekipe jest 20,2 godine! Za one koji prate i koji ne prate: par činjenica o našem klubu ŽKK MEDVEŠČAK – da jedini imamo seniorsku ekipu, da jedini smo posloženi klub u Hrvatskoj, da ne naplaćujemo članarinu u klubu, da naše cure imaju tretman kakav niti jedna cura u Hrvatskoj nema, da za svoj trud i rad cure uredno primaju pristojnu stipendiju i hranarinu, te nam jedino cure, naše medekice, vraćaju sve ovo treniranjem na visokom nivou, vrhunskim rezultatima i osvajanjima Prvenstava i Kupa! I jedino na tome nam ljudi mogu zamjerati. Bez spletki, bez repova, bez puno glume, treniramo, igramo i pobjeđujemo. Tako se stvara pozitivna atmosfera u ekipi, ali i pobjednički duh koji se ovih dana kod nas još više izražava!  Atmosfera koja se stvorila oko nas, zove se hrvatski jal i mi to znamo, i borimo se i boriti ćemo se protiv toga samo na terenu, pa i zbog toga dan danas slavimo osvajanje Kupa RUŽICE MEGLAJ RIMAC, po treći puta zaredom. Košarkaškim žargonom rečeno: IN YOUR FACE– svima  vama koji žalite zbog naših uspjeha.  Priželjkivali smo dobru atmosferu, koju smo jedino doživili u utakmici protiv Omiša i moramo pohvaliti jako dobru organizaciju ŽKK OMIŠA, koja je stvarno bila na vrhuncu, te navijače u subotu i cijelu ekipu Omiša, koja se, kako mi se čini u polufinalu, više prepala i od nas samih! Otvoriti hotele prije sezone, na kraju klapska svirka uživo – himne Lijepe naše i to samo zbog završnice Kupa Hrvatske je hvalevrijedan potez i zbog toga nam je još više žao što nam se Omiš neće priključiti u ligi za Prvaka. Ali odustaju na vrijeme…nemaju novaca pratiti A1 ligu, iako imaju igračice i kvalitetu, a u pričice iz Saveza, da se nešto mora mijenjati i da će se nešto promijeniti u našoj ženskoj košarci, oni više jednostavno ne vjeruju!

‘U POBJEDI SE NE UZVISI, A U PORAZU NE PONIZI!’ To je misao vodilja našeg kluba, naših medekica, naših cura koje su doslovce dale zadnje atome psihičke i fizičke snage da bi se osvojio ovaj KUP. Vrlo vjerojatno, je bilo pretjerano staviti im utakmicu protiv Dubrovnika u utorak, ali smo jednostavno mislili da će one moći i to odraditi. Ne mogu reći, cure su spremljene fizički za velike stvari i velike utakmice, ali za tri utakmice u 72 sata…ipak malo pretjerano, ta nisu roboti 🙂 Pogotovo, nakon velike fešte u nedjelju navečer, gdje smo osim pobjedničkoga pehara, slavile i dva rođendana naših cura Todorićke i Radošice! A svim našim “dušebrižnicima” koji smatraju ovaj poraz namještenim imam samo jednu poruku – dođite na teren i pobijedite nas, ako možete! Poraz je sastavni dio igre, i cijeli niz nesretnih okolnosti se dogodio to popodne i naše cure su nažalost bile prisiljene pripremati se za utakmicu u totalno drugačijoj atmosferi od uobičajene. Tko god misli da je to normalno, e pa za nas nije. Jer se trudimo biti profesionalni i jer se trudimo da to sve bude na visokom nivou. Ako već nešto radimo onda radimo kako spada, ništa ne vrijedi raditi napola! A naše cure su izbačene iz hotela u ponedjeljak, već u 11 ujutro (nap.utakmica se igrala u 18h) i zbijene u tri sobe sa 3 bračna kreveta! Uglavnom, sve ovo je samo iskoristila ekipa Raguse, pronašla slabu točku i odigrala utakmicu sa 55% šuta za dva i za tri! Čestitamo ekipi iz Dubrovnika, ovog puta je bolje odreagirala od nas! 

Na kraju čestitamo našoj ekipi što je osvojila KUP treći puta zaredom i čestitamo na hrabrosti, znanju, igri i psihičkoj pobjedi protiv skoro cijele dvorane u Omišu! BRAVOOOO!