ŽKK MEDVEŠČAK – ŽKK TREŠNJEVKA   97:36

61…razlike…36…koševa (sama Borovićka zabila je koliko i cijela Trešnjevka zajedno!) Sinoćnja utakmica bila je sve samo ne derbi! Ili je bio derbi ali protivnička ekipa nije došla? Bilo, kako bilo NAKLON DO PODA našim aktualnim prvakinjama Hrvatske. U ovoj utakmici, pokazale su da ih se treba respektirati u svakoj minuti odnosno sekundi utakmice, od prve do zadnje igračice! Osobno, ovih dana ne bi htjela biti u koži igračica Trešnjevke jer doživjeti (i preživjeti) ovakav poraz nakon sati/dana pripremanja za utakmicu, sumnjam da može ne ostaviti posljedice. Ali…ajmo krenuti iz početka…

Subota, u 18:30 krenule se zagrijavati ove dvije ekipe i već nakon 15ak minuta u dvorani Peščenica i okolo nje nestalo je struje! Čekalo se sat vremena ne bi li došla struja, kada je delegatkinja Lea odlučila da će se utakmica odgoditi za nedjelju u 18 sati…To je našoj ekipi predstavljalo svojevrstan “problem”, jer su bile spremne za jednu dobru “partiju”. Još veći problem stvaralo je to našem treneru, jer je značilo još jednu neprospavanu noć 🙁 Jedino su Trešnjevka i njezini navijači to gledali kao da nam ide “voda na mlin” jer je Radošica imala temperaturu par dana pa i tu subotu, ali je i dan poslije igrala pod temperaturom tako da je sve ostalo ipak samo na problemu sa strujom!

Nedjelja, u 17:30 krenulo je ponovno zagrijavanje za “DERBI” 🙂 I konačno prvi zvižduk, utakmica je počela! Prva četvrtina (16:8), dala nam je vjetar u leđa. Lakše se diše, cure su u drugu četvrtinu ušle maksimalno koncentrirano i već je u 13.minuti rezultat bio 31:10, a na poluvremenu 42:16! I šta reći na takav derbi koji je završio već u drugoj četvrtini? Očekivali smo više od protivnica!  BRAVO svakoj našoj igračici koja je maksimalno išla na svaku loptu i BRAVO na preciznom šutu kako za dva tako i za tri poena! Jedna “crna mrlja” na terenu u liku i djelu Ane Lelas, kao najiskusnije igračice sinoć. Upravo njezina igra, kako u napadu tako i u obrani, u kojoj je svaki njezin kontakt doslovce faul, suci su često okarakterizirali kao “slučajan” udarac laktom, natjerala je naše igračice da joj se suprotstave, ali kako nemaju u sebi usađeno da vrate udarac, doslovce su trpale  koševe. Samo preko Anine ruke, Iva je zabila četiri trice, uz dvije, s ne dosuđenim faulom nakon šuta upravo od strane Ane. Smatram da se igračica takvog kalibra i košarkaškog znanja ne bi trebala spuštati na ovu razinu, pogotovo ako uzmemo u obzir da je ona jedna reprezentativka, jedna iskusna starija igračica od koje bi njezine suigračice, ali i protivničke suigračice mogle i trebale puno toga naučiti o košarci! Ovako su se njezine suigračice sinoć pogubile, i pokušavale u njoj pronaći rješenje, ali ga nisu pronašle. No, okrenimo se mi dalje našim igračicama. Treća četvrtina, kako je vani počelo sijevati i lijevati kiša tako je sjevalo u dvorani od naših koševa, što za dva što za tri! Naše cure su ukupno uzele 20 lopti, doslovce iz driblinga u čemu je prednjačila Matea Tadić sa 5 ukradenih lopti, ali isto toliko fulanih “zicera”, ko zna koliki bi bio konačan rezultat da je i to zabila. Da, tu nismo imali sreće sinoć, jer smo dosta promašili zicera, ali tko to uopće gleda na ovakvom rezultatu? Zadnja četvrtina završila je 32:9, iako su zadnjih pet minuta na terenu priliku, kao i uvijek dobile sve naše igračice. Čestitke svim curama i naravno treneru Braslavu, koji je uspio izvući iz svake igračice 150% i motivirati ih na ovakvu jednu pobjedu! Uspjeh je zagarantiran, ako ti trener kao što je on, svih 40 minuta “stepa”, priča, galami i upozorava uz rubnu crtu terena, svaku svoju igračicu od prve do dvanaeste. Što je god taktički zamislio, sve je ostvareno sinoć, cure su odradile sve zadatke koje su se od njih tražile i tu se nalazi razlog za ovakvu dobru utakmicu i rezultat 97:36!   ČESTITKE SVIM IGRAČICAMA I TRENERU!

Na kraju, par činjenica vezanih uz ovaj klub i ove igračice. Iz sezone u sezonu, odlaze nam po dvije, tri seniorke iz startne petorke i svake godine ispunjavamo seniorski sastav mlađim igračicama. Seniorke nam odlaze, jer su odavno prerasle ovu razinu košarke (Prvu ligu)…Za igranje u Europi, koju su svakako zaslužile, trudom radom, treniranjem i rezultatima, treba novaca. Nama se u ženskoj košarci događa da sponzora nema, novaca nema, osim za one osnovne troškove putovanja i igranja u Hrvatskoj. Godinama zanemarene od Saveza Hrvatske i od Grada Zagreba, nezasluženo…Rezultat imamo u svim kategorijama, sezonama smo seniorske Prvakinje, nadmoćno bez poraza u Ligi, pa što nam više treba da bi netko prepoznao kvalitetu i omogućio našim košarkašicama igru na višoj razini?  Uz malo novaca, možemo našim košarkašicama pružiti priliku da ostanu u našim klubovima, da ne odu igrati vani, ali za to nije potreban samo novac nego i kvalitetna razina košarke, zbog koje ove cure i odlaze. Jer, vjerujte mi, niti jedna košarkašica koja je prve tri sezone vani ne može zarađivati puno više nego što bi mogla tu, kod kuće u Hrvatskoj (čast iznimkama). Uzmimo u obzir da smo mi tri sezone igrali Regionalnu ligu, isključivo financirani iz vlastitih izvora prihoda, naše su igračice bile zadovoljne jer su igrale jake utakmice, te ostajale još jednu sezonu u klubu motivirane željom da se konačno pokušalo osvojiti i tu Regionalnu ligu. Nažalost, ove sezone ostali smo bez prihoda koji bi mogli pokriti sve te troškove, pa nam je preostala samo ova Prva liga, kakva, takva….Inače, odavno se košarka prestala igrati samo iz ljubavi, a čim je novac postao presudan faktor, ženski klubovi se gase, a ženska košarka propada doslovce… Ostaje nam nada da će uskoro netko i to prepoznati i omogućiti ženskim klubovima igru na europskoj razini, kakvu i zalužujemo!

ŽKK PLAMEN POŽEGA

U nedjelju, smo se iz našeg sjedišta 25-ice uputili novom/starom prvoligašu, Plamen Požegi. Starom, jer su zadnji put igrali A1 žensku ligu u sezoni 2010/2011. Međutim,  požežanke su u A2 ligi, na čelu sa trenerom (pomoćnikom izbornika Braslava), Vladom Engelmanom, svake sezone bile u vrhu, pa čak i u prilici da igraju A1 ligu, ali financije im to nisu dozvoljavale, kao ni većini naših ženskih klubova. Ove sezone oni su naši prvoligaši, predvođeni sestrama Lovrić i Soldo. Ipak, motor pokretač ove ekipe svakako je Sandra Mandir, jedna od najboljih hrvatskih košarkašica. Medekice su već u srijedu navečer na treningu ostale bez Patricie, koju su ukočila leđa i bilo je jasno da neće moći igrati u nedjelju. Novi zdrastveni problemi javili su se u subotu navečer, kada je Tonia odustala oid puta zbog viroze. Diana Grizelj je na oporavku od ozlijede pa je prijavna lista naših košarkašica stala na brojku 10! Kako bi Iva, kapetanica naše ekipe rekla:”…nema veze, sva sreća pa smo navikli na ove ozlijede i nedostatak igračica u rosteru, pa nas ništa ne pogađa puno.” Tako je ekipica krenula na put imavši u vidu da idemo odigrati utakmicu bez ijednog centra.

Pričalo se okolo nas da će to biti jedna zanimljiva utakmica, da našim curama neće biti lako u Požegi, ali one su to već u prvim minutama utakmice demantirali. Hrabro i brzo, medekice su krenule u utakmicu pressingom, te je u prvih 9 minuta na semaforu  rezultat bio 10:24, a na poluvremenu rezultat 25:47. Ostatak utakmice, naše su se košarkašice mogle i stigle malo opustiti, pa je u četvrtoj četrvtini, Požega iskoristila to i došla na svega 11 razlike (56:67). Međutim, iskusne i vrlo dobro istrenirane igračice nisu dozvolile veće iznenađenje, skupile su redove i do kraja ubacile 83 koša, a požežanke 61. Moram pohvaliti jako dobru i pametnu igru Matee Tadić, kao prvog playa. Svjesna situacije u rosteru, nije napravila niti jedan nepotreban prekršaj a igrale su pressing dobar dio utakmice!), a kako je Požega 40. minuta igrala zonu, Matea je to vrlo mudro rješavala. Probijala prvu liniju (gdje je bila najveća šupljina) i lagano ubacila par skok šuteva sa linije slobodnih bacanja. Kad joj to nije bilo omogućeno, asistirala je na vrijeme. 12 koševa, 7 asistencija i 9 skokova, jučerašnja je statistika ove mlade juniorke, koja je tek 1999. godište, a igra kao vrlo iskusna “playmakerica”. BRAVO MATEA! nastavi tako i dalje! Anja je opet odigrala vrlo dobru utakmicu u bacivši 26 koševa uz tricu 3/4! Očigledno Anjina forma sve više raste, i to nas veseli naravno. Nemojmo zaboraviti da je ona bila “out” skoro dva tjedna zbog distorzije zgloba! BRAVO ANJA! Nju je popratila i kapetanica Iva sa 20 koševa i čak 80% uspješnosti u šutu za dva! BRAVO IVA. Nedostatak naših centara nije bio vidljiv u ovoj utakmici, jer se Marta Nimac za to pobrinula ( 12 koševa, 3 skoka) BRAVO MARTA! Ono što je trener Braslav naglasio nakon utakmice je konačno visok postotak slobodnih bacanja (9/10 iliti 90%) još neviđeno u ovoj sezoni, taj nam je segment igre bio dosta ispod prosjeka! Polako, ali sigurno dostižemo savršenu formu! Kod gošći moram istaknuti Sandru Mandir, koja je jučer igrala svih 40 min. i ubacila 19 koševa! Kristina Soldo također je odigrala dobru utakmicu ubacivši 24 koša. Jedina žal koja ostaje kod mene, jest da tri igračice iz Požege nisu dobile svoju priliku niti minutu. Možda su bile ozlijeđene pa nisu ni mogle igrati, to je jedino logično objašnjenje, s obzirom na utakmicu i sami rezultat!

Šesto kolo, očekuje nas derbi protiv Trešnjevke 2009., na Pešćenici, koji se vrlo marljivo pripremaju za našu utakmicu. Naime, u kutu tribine u Požegi, utakmicu je gledao, pa i snimao trener Nemec. Biti će to pravi derbi, u čiji pozitivan ishod naše ekipice ne sumnjam, ali prema rezultatima i igrama Trešnjevke, možemo konstatirati da je to jedna od rijetkih gledljivih utakmica ove sezone. S gostujuće strane Ana Lelas, kao iskusna košarkašica, i mlada i rastrčana ekipa, a sa domaće (naše) strane, par iskusnih seniorki i dobro posložena i pokrivena ekipa na svim pozicijama. Naime, Bura je već lagano otkočena, ekipa bi trebala biti na okupu i u punom satavu, ako ne bude nekih novih neugodnih iznenađenja na treningu ovih dana. Nadam se da neće trenirati prema razmišljanju trenera Braslava koji je konstatirao, nakon svih ovih događanja i ozlijeda: “Mislim da ćemo se prebaciti na šah.” 🙂

Upisana je još jedna pobjeda naših seniorki u A1 ligi. Nakon vikenda pauze, dočekali smo Zadranke na Peščenici.  Već je prva četvrtina nagovijestila kakva će biti utakmica (25-8). Medekice su krenule svojim ritmom, koji je ipak bio prebrz za mladu ekipu Zadra. Već u drugoj četvrtini, naš je trener mogao raspodijeliti minutažu svim našim curama koje su bile u zapisniku. U nastavku teksta ću staviti statistiku, tako da ne bi posebno nikoga izdvajala ovaj put.

Jedina stvar koja je zabrinjavajuća u ovoj utakmici bili su suci i bojim se da će se to događati kroz cijelu ovu sezonu. Neki novi, mladi i “neiskusni” suci počeli su nam dolaziti na utakmice dijeliti pravdu, a to za početak ne izgleda dobro. Ipak igramo PRVU LIGU, i smatram da bi u skladu sa stupnjem natjecanja trebali doći i suci. Međutim, nas u ženskoj košarci više ništa ne čudi tako da će vjerojatno i to proći pod geslom –  i oni se moraju negdje naučiti dobro odsuditi utakmicu 🙂 Baš me zanima, kako bi reagirala Cibona ili Cedevita da im u A1 ligu pošalju takve, u najmanju ruku “nezrele” suce. Istina jest, da u našoj ligi igraju uglavnom juniorke, seniorke možemo nabrojati na prste jedne ruke, svejedno smatram da cure nisu zaslužile boriti se na terenu još i protiv sudaca. A i nakon svake utakmice, u kojoj su glavna tema rasprave suci (i to ne samo sa strane publike i trenera nego često i samih delegata), umjesto igre i dobrih poteza košarkašica koje marljivo treniraju, rade i dokazuju se na terenu, mi koji radimo u ovome sportu pitamo se: “Kuda sve to vodi?” Bilo kako bilo, nadam se da će se suci vrlo brzo aklimatizirati i da ih više nećemo morati spominjati niti na ovim stranicama niti prije/poslije utakmica prve lige!

STATISTIKA UTAKMICE:

http://www.hks-cbf.hr/game?gameId=3551577&seasonId=95439#stf

Gradski “derbi” u subotu u Trnskom započeo je jako dobrim otvaranjem utakmice, od strane naših košarkašica, što pokazuje i rezultat na kraju prve četvrtine –  23:6. Možda je u tom trenutku i došlo do opuštanja naše ekipe, ali ipak nisu dozvolile da im pobjegne pobjeda. Rezultat na kraju utakmice bio je 52:61, a po četvrtinama ( 6:23, 21:15, 16:10, 9:13).

Jako dobra utakmica naših seniorki koje imaju manju minutažu u A1, to su Franić (18 koš.), Arežina (11 koš.) i Macan (9 koš.). Trener Željko kaže nam da je jako zadovoljan utakmicom, ali i pomalo iznenađen jako dobrom reakcijom svoje ekipe, s obzirom da se naš sastav, tu večer prvi puta skupio,  te nisu imale niti jedan zajednički trening. Gabrijela Kolovrat (kadetkinja) pokazala je da je itekako dorasla jačim utakmicama i višoj ligi te je ubacila 8 koševa. Trener je rekao da ne bi posebno nikoga isticao, jer su sve dale svoj maksimum i bilo je lijepo vidjeti da su cure mogle igrati opušteno i bez ikakvog pritiska, pogotovo rezultatski. Napominjem opet, svrha ove A2 lige je prvenstveno razvoj mlađih igračica kroz dobre treninge i utakmice, te omogućavanje veće minutaže i igre seniorkama koje manje participiraju u A1 ligi. Ovdje rezultat znači nešto što ćemo tek vidjeti u narednim sezonama, kada te kadetkinje i juniorke postanu nositeljice seniorske igre!

Zato, polako ali sigurno naše cure nastavljaju A-2 ligu. U nedjelju, 23.10.2016., u našem paviljonu “25” dočekujemo Koprivnicu u 16 sati.

ČESTITAMO I SRETNO DALJE!