Vrlo uspješan vikend za naš klub. To uključuje pobjede seniorki u A1 ligi i A2 ligi, drugo mjesto na Božićnom turniru u Oš Folka Borovje. Kadetkinje još samo igraju za dva dana protiv Trešnjevke 2009. prije Božićnih i Novogodišnjih praznika.

Počinjemo sa seniorkama. Pobjedom protiv Raguse iz Dubrovnika rezultatom 105 : 47, čvrsto smo i bez poraza, očekivano, zasjele na prvo mjesto tablice.  Utakmica se rasplamsala u drugoj četvrtini koju su naše cure dobile čak 31-9! Pa se na poluvrijeme otišlo nenadoknadivom razlikom 57:27. U košarci često to i nije nenadoknadivo, ali obrana i igra koju prikazuju naše cure ovu sezonu, ne dozvoljava protivniku da se približi na manju razliku. Jedan rekord zabilježen je u ovoj utakmici i to sam stavila u našu rubriku “Vjerovali ili ne” gore u izborniku 🙂 Konstantno dobrim i efikasnim igračicama (Iva, i Anja), priključila se i Matea sa 17 ubačenih koševa, ali i tricom kod rezultata 99:45, pa će prema dogovoru ekipe, morati malo više počastiti ekipu za sto koševa na utakmici. Kod dubrovčanki, nezaustavljiva za sve ekipe, naravno Ina Marin koja je ubacila 19 koševa. Posljednjim zviždukom na utakmici završilo je XI. kolo A1 ženske lige, a započela je natjecateljska pauza koja će potrajati do 7.01.2017.g. Tada se igra II. krug Kupa u kojem naše cure putuju u Požegu. Utakmice A1 lige drugog dijela započinju 14.01.2017.Ali zasada, imaju odmor od desetak dana pa se ponovno okupljamo u istom sastavu i idemo u nove pobjede. Prvi dio sezone nije mogao bolje završiti!

U A2 ligi stigla nam je još jedna pobjeda protiv Radosti iz Čakovca. Tom pobjedom Medveščak II. je završio na 5. mjestu na tablici. Ekipa predvođena Željkom Alatovićem sastoji se od juniorki, kadetkinja i seniorki koje manje igraju A1 ligu, ali se itekako dobro snalaze u A2. Prema viđenom u statistici uredno zabijaju po desetak koševa, a Ivona Franić je u jednoj utakmici zabila 44 koša! Tako da već za prvi dio sezone možemo reći da nismo pogriješili u ovoj odluci da zaigramo i A2 ligu bez obzira na trošak!

11. Božićni turnir na Borovju, završio je rekla bih vrlo uspješno. Ono što me oduševilo na samom ulazu u dvoranu, jesu pune tribine, i kažu mi da je tako bilo cijeli vikend. Rezultat tamo nije bio važan, bilo je važno to da su sve cure imale priliku sudjelovati i igrati na zasigurno najjačem turniru u Hrvatskoj za uzraste U12 i U14! I utakmice su bile i više nego zanimljive čak su neke puno gledljivije od onih seniorskog uzrasta 🙂 Turnir je posvećen gdinu Marijanu Pasariću, a njegova slika bila je izložena u toj školi baš na mjestu gdje je najviše sjedio sam “Pasarinjo“. Znam da bi bio jako ponosan kada bi vidio sve te mlade cure kako trče, igraju i bore se za jedan cilj – tko će zabiti više koševa!

Sada ćemo lagano prionuti poslu organizacije domjenka za košarkašice našeg kluba, kako bi im se na neki način zahvalili za sve ove uspjehe i rezultate kluba, kao i za trud, želju i volju da se dokažu, da pokažu da smo NAJBOLJI i najorganiziraniji klub na ovim prostorima. Jedino na terenu i jedino rezultatima borimo se protiv svih zlih jezika oko našeg kluba, a ima ih dosta! Zato nas u klubu, svaka pobjeda jako veseli, a svaki poraz nam je vjetar u leđa da možemo i moramo bolje i više trenirati!

utakmice

17. i 18. prosinca, u dvorani Osnovne škole Borovje odigrat će se 11. Božićni turnir čiji su organizatori Folka Borovje, Medveščak i Košarkaški savez Zagreba. Na turniru će se natjecati četiri ekipe U12 i četiri ekipe U14, iz Mađarske i Hrvatske. Organizatori pozivaju sve ljubitelje ženske košarke da svojim prisustvom poprate turnir, a pogotovo u nedjelju na samu završnicu turnira gdje će publika moći uživati i u plesnoj točci cheerleaders grupe “Folka Borovje”.  Raspored turnira nalazi se gore na početku teksta.

Naše seniorke pripremaju se za posljednju utakmicu ove sezone, odnosno posljednje kolo prije pauze. Dočekujemo Ragusu iz Dubrovnika, što bi trebala biti još jedna od utakmica u kojima ćemo upisati dva boda 🙂 Ragusu predvodi Ina Marin, koja je svaku utakmicu najefikasnija igračica po broju ubačenih koševa, ali i vrlo respektirana od strane našeg seniorskog trenera. Ipak, mislim da u subotu neće biti većih problema u utakmici, i da ćemo odigrati još jednu dobru utakmicu, jer nakon nje slijedi poželjna pauza te Božični i novogodišnji praznici. SRETNO CURE!

U nastavku teksta donosim tablicu A1 ŽENSKE LIGE ZA PRVAKA, u kojem smo konačno zasjele na prvo mjesto  🙂

Natjecateljski ritam ovaj tjedan, vratio nas je na prošlu sezonu kada smo igrali utakmice srijedom i subotom. Prvo smo u subotu, 3.12. odigrali utakmicu u Puli, a onda su cure u srijedu odigrale Kup utakmicu u Slavonskom Brodu za ulazak u osminu finala. Sada u subotu, ekipa ponovno putuje za Slavonski Brod odigrati X. kolo A1 lige. Nismo uspjeli usuglasiti termine sa Brodom pa da odigramo 2 utakmice u dva dana, moralo je ostati ovako srijeda-subota.

Za početak, utakmica u Puli…Istarski list o toj je utakmici, između ostaloga, napisao ovako: “Jučer je Pula, na dva sata i samo vizualno, imala dva ženska prvoligaša u košarci. Naime, Medveščak je u Pattinaggio stiga u najjačem sastavu željan da zadrži ovosezonsku stopostotnu učinkovitost, u čemu je na kraju i supio,no pred odlazak po nova dva boda nešto je zaboravio – dresove!” Da, istina je…događa se i najboljima, izgleda, da odu na utakmicu bez glavne opreme za igru, ali trener Đukić uskočio je, pa našim curama dao pulske žute dresove. Na što je naša ekipa medekica mislila prije odlaska na put u Pulu znaju samo one, ali ni to ih nije spriječilo da odigraju, još jednu u nizu, odličnu utakmicu. Pobjeda od 36 razike (56-92) ipak govori da i ove sezone imamo nadmoćnu ekipu. Kako mi kažu sa terena, u trećoj četvrtini se dogodilo i to da Puljanke jednostavno nisu mogle ubaciti loptu u teren koliko su naše cure igrale dobru obranu. Upravo je ta obrana odraz rezultata. Ono što je trener Turić naglasio jest velika preciznost cura u ovoj utakmici (za 2 -71%, za 3 – 48% i slobodna bacanja – 82%!). S takvom preciznošću dobivaju se i veće ekipe od Pule 🙂 Zato ČESTITAMO ekipi!! Sve su naše cure igrale i sve su se upisale u listu strijelaca –  možemo zaključit da je gostovanje u Puli bilo itekako uspješno, bez obzira na sve 🙂

Utakmicu šesnaestine finala Kupa u Slavonskom Brodu nemamo puno što komentirati. S plavim dresovima u autobusu krenulo se u Brod. A o samoj utakmici – citirati ću našeg trenera Turića: “A oni su jako mlada ekipa, koju predvodi vrlo talentirana i dobra Mihaela Lazić, koja je pronalazila jako dobra rješenja pa je i ubacila 21 koš.” Ona je bila i jedina dvoznamenkasta igračica Brođanki. Ono što je korisno iz ove utakmice jest da su naše tri, četiri igračice koje dobivaju po pet do osam minuta utakmice, u Brodu igrale i po dvije četvrtine. Rezultat za ulazak u osminu finala Kupa Hrvatske bio je 46 – 108! Prva stotka u ovoj sezoni, iako su se dvije tri utakmice vrtile oko tog broja…ČESTITAMO CURE!

Minutom šutnje za nedavno preminulog, dugogodišnjeg fizija Adija Sušića, u nedjelju navečer na Pešćenici, započela je utakmica između našeg kluba i Podravca Gigant iz Virja. Jedan novi prvoligaš, nije se posebno proslavio u Zagrebu i sada već slobodno mogu konstatirati da je ova prva liga sa 12, odnosno 11 klubova, bila potpuni promašaj, što je i mišljenje većine nas prvoligaša. Obrazloženje na početku sezone od Povjerenika Lige,  bilo je razvijanje igračkog kadra u manjim sredinama, ali ako utakmice u kojima gubite po 15, 20 koševa mogu ikome donositi korist neka me demantira slobodno. Međutim, puno toga ne “štima” u našoj ženskoj košarci i nadam se da netko ima snage ispravljati “krive Drine”, a ne samo loše organizirati lige pa šta bude. Uglavnom, pohvaliti ću svoje igračice, naravno, ipak su već na poluvremenu imale 62 ubačena koša! A Podravac 17… Naslov govori da smo skoro imali priliku zabiti sto koševa, ali su zadnju minutu naše cure uspile fulati dva,tri zicera i semafor je stao na 99! Krajnji rezultat bio je 99:43! Statistika je u na stranicama STATISTIKE u izborniku.  Utakmica za koju nemam nešto posebno za istaknuti, ali je  prilika da se prisjetimo fizija Adija!

Dugogodišnji fizioterapeut kojeg smo upoznali baš na Peščenici prije 10,15 godina gdje je imao prostoriju i tada radio za nekadašnju Centar banku, danas Croatia 2006. Jedan čovjek, koji je imao svo potrebno znanje u struci i više od toga…nabavio je on i svoju opremu za terapije (struja, magnet itd…) i tome je posvetio cijeli život. Volio je pritom puno pričati 🙂 , a svaka terapija kod njega traje najmanje sat vremena, što je dokaz profesionalnosti, onda znate koliko je to priče…ali kad znaš da će ti pomoći i osposobiti te za par dana vrhunskog tretmana i tretiranja ozlijede onda poslušaš i te priče! Najbolje od svega, što je on bio dostupan doslovce od 0-24…za sve moguće probleme ekipe, javio se istu minutu i “doletio” pomoći..U ženskoj košarci nema igračice koja se nije susrela s njim u svojoj karijeri, makar i kad bi igrala protiv nas, jer je uvijek sjedio na našim utakmicama na zadnjem mjestu na klupi, i nakon svakog promašenog slobodnog bacanja, vikao: “ŽELI KOŠ!” 🙂 Vjerujem da će po toj uzrečici Adi zauvijek biti zapamćen…Još ga se danas sjetim kad je prošle godine (2015.) odlučio putovati s nama u Rijeku na finale Kupa. Svi smo bili svjesni da je Adi čovjek koji je imao dijabetes i dvije,tri premosnice na srcu i nije nam bilo svejedno što je putovao, a nismo ga uspjeli nagovoriti da ne ide. Na povratku se u busu orila muzika, autobus se doslovce ljuljao, jer smo osvojili Kup, a Adiju baš i nije odgovarala ta buka, naravno. Gledali smo prema njemu, izdržao je nekako taj put, sva sreća pa je bio kratak. Nakon par dana rekao mi je: “Vidiš mačak i ja sam zaslužan za vaše medalje, jer sam vas sve uspio osposobiti, tako ja to gledam.” A šta jest, jest! Od tada više nije išao s nama, čak se malo i naljutio na nas kad smo mu rekli da više nije naš fizio, jer nam je  njegovo zdravlje ipak bilo najvažnije…Svaki njegov idući dolazak na našu domaću utakmicu bio nam je svojevrstan stres više, jer se uvijek žurio i brzo vozio, vrlo često ga je i policija zaustavljala, ali Adi je svejedno dolazio…Vjerujte da smo se dobro namučili da nađemo novog fizija, i znam da ćemo teško pronaći tako srčanog, vrijednog i  uvijek dostupnog fizioterapeuta…ADI, POČIVAO U MIRU!

Sada nas čeka jedno zanimljivo putovanje u Pulu. Naime, utakmica u Puli biti će kao i svaka njihova, humanitarna da bi osigurali financijska sredstva za troškove liječenja i oporavka mlade pulske košarkašice Sare Bećirović, 14-godišnje učenice, koja je oboljela od tumora limfnih čvorova. Naš klub, ŽKK MEDVEŠČAK, uplatiti će na njezin račun donaciju u nadi da će skupiti sve potrebno da se pomogne Sari! Utakmice u Puli, u dvorani Pattinagio, uvijek su i više nego zanimljive za naš klub. Znalo se tamo i gubiti utakmice, kako prvenstvene tako i one za završnicu Kupa, no zadnjih sezona odrade to cure jako dobro. Najzvučnije ime kod Pule je zasigurno Miletić, koja je sve bolja iz utakmice u utakmicu, i tu ćemo vidjeti zanimljiv dvoboj s našom Anjom. Vjerujem da će i ovaj put naše biti prave i donijeti nam pobjedu! Utakmica se igra u nedjelju,u 17 sati. SRETNO MEDEKICE!

ŽKK MEDVEŠČAK – ŽKK TREŠNJEVKA   97:36

61…razlike…36…koševa (sama Borovićka zabila je koliko i cijela Trešnjevka zajedno!) Sinoćnja utakmica bila je sve samo ne derbi! Ili je bio derbi ali protivnička ekipa nije došla? Bilo, kako bilo NAKLON DO PODA našim aktualnim prvakinjama Hrvatske. U ovoj utakmici, pokazale su da ih se treba respektirati u svakoj minuti odnosno sekundi utakmice, od prve do zadnje igračice! Osobno, ovih dana ne bi htjela biti u koži igračica Trešnjevke jer doživjeti (i preživjeti) ovakav poraz nakon sati/dana pripremanja za utakmicu, sumnjam da može ne ostaviti posljedice. Ali…ajmo krenuti iz početka…

Subota, u 18:30 krenule se zagrijavati ove dvije ekipe i već nakon 15ak minuta u dvorani Peščenica i okolo nje nestalo je struje! Čekalo se sat vremena ne bi li došla struja, kada je delegatkinja Lea odlučila da će se utakmica odgoditi za nedjelju u 18 sati…To je našoj ekipi predstavljalo svojevrstan “problem”, jer su bile spremne za jednu dobru “partiju”. Još veći problem stvaralo je to našem treneru, jer je značilo još jednu neprospavanu noć 🙁 Jedino su Trešnjevka i njezini navijači to gledali kao da nam ide “voda na mlin” jer je Radošica imala temperaturu par dana pa i tu subotu, ali je i dan poslije igrala pod temperaturom tako da je sve ostalo ipak samo na problemu sa strujom!

Nedjelja, u 17:30 krenulo je ponovno zagrijavanje za “DERBI” 🙂 I konačno prvi zvižduk, utakmica je počela! Prva četvrtina (16:8), dala nam je vjetar u leđa. Lakše se diše, cure su u drugu četvrtinu ušle maksimalno koncentrirano i već je u 13.minuti rezultat bio 31:10, a na poluvremenu 42:16! I šta reći na takav derbi koji je završio već u drugoj četvrtini? Očekivali smo više od protivnica!  BRAVO svakoj našoj igračici koja je maksimalno išla na svaku loptu i BRAVO na preciznom šutu kako za dva tako i za tri poena! Jedna “crna mrlja” na terenu u liku i djelu Ane Lelas, kao najiskusnije igračice sinoć. Upravo njezina igra, kako u napadu tako i u obrani, u kojoj je svaki njezin kontakt doslovce faul, suci su često okarakterizirali kao “slučajan” udarac laktom, natjerala je naše igračice da joj se suprotstave, ali kako nemaju u sebi usađeno da vrate udarac, doslovce su trpale  koševe. Samo preko Anine ruke, Iva je zabila četiri trice, uz dvije, s ne dosuđenim faulom nakon šuta upravo od strane Ane. Smatram da se igračica takvog kalibra i košarkaškog znanja ne bi trebala spuštati na ovu razinu, pogotovo ako uzmemo u obzir da je ona jedna reprezentativka, jedna iskusna starija igračica od koje bi njezine suigračice, ali i protivničke suigračice mogle i trebale puno toga naučiti o košarci! Ovako su se njezine suigračice sinoć pogubile, i pokušavale u njoj pronaći rješenje, ali ga nisu pronašle. No, okrenimo se mi dalje našim igračicama. Treća četvrtina, kako je vani počelo sijevati i lijevati kiša tako je sjevalo u dvorani od naših koševa, što za dva što za tri! Naše cure su ukupno uzele 20 lopti, doslovce iz driblinga u čemu je prednjačila Matea Tadić sa 5 ukradenih lopti, ali isto toliko fulanih “zicera”, ko zna koliki bi bio konačan rezultat da je i to zabila. Da, tu nismo imali sreće sinoć, jer smo dosta promašili zicera, ali tko to uopće gleda na ovakvom rezultatu? Zadnja četvrtina završila je 32:9, iako su zadnjih pet minuta na terenu priliku, kao i uvijek dobile sve naše igračice. Čestitke svim curama i naravno treneru Braslavu, koji je uspio izvući iz svake igračice 150% i motivirati ih na ovakvu jednu pobjedu! Uspjeh je zagarantiran, ako ti trener kao što je on, svih 40 minuta “stepa”, priča, galami i upozorava uz rubnu crtu terena, svaku svoju igračicu od prve do dvanaeste. Što je god taktički zamislio, sve je ostvareno sinoć, cure su odradile sve zadatke koje su se od njih tražile i tu se nalazi razlog za ovakvu dobru utakmicu i rezultat 97:36!   ČESTITKE SVIM IGRAČICAMA I TRENERU!

Na kraju, par činjenica vezanih uz ovaj klub i ove igračice. Iz sezone u sezonu, odlaze nam po dvije, tri seniorke iz startne petorke i svake godine ispunjavamo seniorski sastav mlađim igračicama. Seniorke nam odlaze, jer su odavno prerasle ovu razinu košarke (Prvu ligu)…Za igranje u Europi, koju su svakako zaslužile, trudom radom, treniranjem i rezultatima, treba novaca. Nama se u ženskoj košarci događa da sponzora nema, novaca nema, osim za one osnovne troškove putovanja i igranja u Hrvatskoj. Godinama zanemarene od Saveza Hrvatske i od Grada Zagreba, nezasluženo…Rezultat imamo u svim kategorijama, sezonama smo seniorske Prvakinje, nadmoćno bez poraza u Ligi, pa što nam više treba da bi netko prepoznao kvalitetu i omogućio našim košarkašicama igru na višoj razini?  Uz malo novaca, možemo našim košarkašicama pružiti priliku da ostanu u našim klubovima, da ne odu igrati vani, ali za to nije potreban samo novac nego i kvalitetna razina košarke, zbog koje ove cure i odlaze. Jer, vjerujte mi, niti jedna košarkašica koja je prve tri sezone vani ne može zarađivati puno više nego što bi mogla tu, kod kuće u Hrvatskoj (čast iznimkama). Uzmimo u obzir da smo mi tri sezone igrali Regionalnu ligu, isključivo financirani iz vlastitih izvora prihoda, naše su igračice bile zadovoljne jer su igrale jake utakmice, te ostajale još jednu sezonu u klubu motivirane željom da se konačno pokušalo osvojiti i tu Regionalnu ligu. Nažalost, ove sezone ostali smo bez prihoda koji bi mogli pokriti sve te troškove, pa nam je preostala samo ova Prva liga, kakva, takva….Inače, odavno se košarka prestala igrati samo iz ljubavi, a čim je novac postao presudan faktor, ženski klubovi se gase, a ženska košarka propada doslovce… Ostaje nam nada da će uskoro netko i to prepoznati i omogućiti ženskim klubovima igru na europskoj razini, kakvu i zalužujemo!

ŽKK PLAMEN POŽEGA

U nedjelju, smo se iz našeg sjedišta 25-ice uputili novom/starom prvoligašu, Plamen Požegi. Starom, jer su zadnji put igrali A1 žensku ligu u sezoni 2010/2011. Međutim,  požežanke su u A2 ligi, na čelu sa trenerom (pomoćnikom izbornika Braslava), Vladom Engelmanom, svake sezone bile u vrhu, pa čak i u prilici da igraju A1 ligu, ali financije im to nisu dozvoljavale, kao ni većini naših ženskih klubova. Ove sezone oni su naši prvoligaši, predvođeni sestrama Lovrić i Soldo. Ipak, motor pokretač ove ekipe svakako je Sandra Mandir, jedna od najboljih hrvatskih košarkašica. Medekice su već u srijedu navečer na treningu ostale bez Patricie, koju su ukočila leđa i bilo je jasno da neće moći igrati u nedjelju. Novi zdrastveni problemi javili su se u subotu navečer, kada je Tonia odustala oid puta zbog viroze. Diana Grizelj je na oporavku od ozlijede pa je prijavna lista naših košarkašica stala na brojku 10! Kako bi Iva, kapetanica naše ekipe rekla:”…nema veze, sva sreća pa smo navikli na ove ozlijede i nedostatak igračica u rosteru, pa nas ništa ne pogađa puno.” Tako je ekipica krenula na put imavši u vidu da idemo odigrati utakmicu bez ijednog centra.

Pričalo se okolo nas da će to biti jedna zanimljiva utakmica, da našim curama neće biti lako u Požegi, ali one su to već u prvim minutama utakmice demantirali. Hrabro i brzo, medekice su krenule u utakmicu pressingom, te je u prvih 9 minuta na semaforu  rezultat bio 10:24, a na poluvremenu rezultat 25:47. Ostatak utakmice, naše su se košarkašice mogle i stigle malo opustiti, pa je u četvrtoj četrvtini, Požega iskoristila to i došla na svega 11 razlike (56:67). Međutim, iskusne i vrlo dobro istrenirane igračice nisu dozvolile veće iznenađenje, skupile su redove i do kraja ubacile 83 koša, a požežanke 61. Moram pohvaliti jako dobru i pametnu igru Matee Tadić, kao prvog playa. Svjesna situacije u rosteru, nije napravila niti jedan nepotreban prekršaj a igrale su pressing dobar dio utakmice!), a kako je Požega 40. minuta igrala zonu, Matea je to vrlo mudro rješavala. Probijala prvu liniju (gdje je bila najveća šupljina) i lagano ubacila par skok šuteva sa linije slobodnih bacanja. Kad joj to nije bilo omogućeno, asistirala je na vrijeme. 12 koševa, 7 asistencija i 9 skokova, jučerašnja je statistika ove mlade juniorke, koja je tek 1999. godište, a igra kao vrlo iskusna “playmakerica”. BRAVO MATEA! nastavi tako i dalje! Anja je opet odigrala vrlo dobru utakmicu u bacivši 26 koševa uz tricu 3/4! Očigledno Anjina forma sve više raste, i to nas veseli naravno. Nemojmo zaboraviti da je ona bila “out” skoro dva tjedna zbog distorzije zgloba! BRAVO ANJA! Nju je popratila i kapetanica Iva sa 20 koševa i čak 80% uspješnosti u šutu za dva! BRAVO IVA. Nedostatak naših centara nije bio vidljiv u ovoj utakmici, jer se Marta Nimac za to pobrinula ( 12 koševa, 3 skoka) BRAVO MARTA! Ono što je trener Braslav naglasio nakon utakmice je konačno visok postotak slobodnih bacanja (9/10 iliti 90%) još neviđeno u ovoj sezoni, taj nam je segment igre bio dosta ispod prosjeka! Polako, ali sigurno dostižemo savršenu formu! Kod gošći moram istaknuti Sandru Mandir, koja je jučer igrala svih 40 min. i ubacila 19 koševa! Kristina Soldo također je odigrala dobru utakmicu ubacivši 24 koša. Jedina žal koja ostaje kod mene, jest da tri igračice iz Požege nisu dobile svoju priliku niti minutu. Možda su bile ozlijeđene pa nisu ni mogle igrati, to je jedino logično objašnjenje, s obzirom na utakmicu i sami rezultat!

Šesto kolo, očekuje nas derbi protiv Trešnjevke 2009., na Pešćenici, koji se vrlo marljivo pripremaju za našu utakmicu. Naime, u kutu tribine u Požegi, utakmicu je gledao, pa i snimao trener Nemec. Biti će to pravi derbi, u čiji pozitivan ishod naše ekipice ne sumnjam, ali prema rezultatima i igrama Trešnjevke, možemo konstatirati da je to jedna od rijetkih gledljivih utakmica ove sezone. S gostujuće strane Ana Lelas, kao iskusna košarkašica, i mlada i rastrčana ekipa, a sa domaće (naše) strane, par iskusnih seniorki i dobro posložena i pokrivena ekipa na svim pozicijama. Naime, Bura je već lagano otkočena, ekipa bi trebala biti na okupu i u punom satavu, ako ne bude nekih novih neugodnih iznenađenja na treningu ovih dana. Nadam se da neće trenirati prema razmišljanju trenera Braslava koji je konstatirao, nakon svih ovih događanja i ozlijeda: “Mislim da ćemo se prebaciti na šah.” 🙂

Upisana je još jedna pobjeda naših seniorki u A1 ligi. Nakon vikenda pauze, dočekali smo Zadranke na Peščenici.  Već je prva četvrtina nagovijestila kakva će biti utakmica (25-8). Medekice su krenule svojim ritmom, koji je ipak bio prebrz za mladu ekipu Zadra. Već u drugoj četvrtini, naš je trener mogao raspodijeliti minutažu svim našim curama koje su bile u zapisniku. U nastavku teksta ću staviti statistiku, tako da ne bi posebno nikoga izdvajala ovaj put.

Jedina stvar koja je zabrinjavajuća u ovoj utakmici bili su suci i bojim se da će se to događati kroz cijelu ovu sezonu. Neki novi, mladi i “neiskusni” suci počeli su nam dolaziti na utakmice dijeliti pravdu, a to za početak ne izgleda dobro. Ipak igramo PRVU LIGU, i smatram da bi u skladu sa stupnjem natjecanja trebali doći i suci. Međutim, nas u ženskoj košarci više ništa ne čudi tako da će vjerojatno i to proći pod geslom –  i oni se moraju negdje naučiti dobro odsuditi utakmicu 🙂 Baš me zanima, kako bi reagirala Cibona ili Cedevita da im u A1 ligu pošalju takve, u najmanju ruku “nezrele” suce. Istina jest, da u našoj ligi igraju uglavnom juniorke, seniorke možemo nabrojati na prste jedne ruke, svejedno smatram da cure nisu zaslužile boriti se na terenu još i protiv sudaca. A i nakon svake utakmice, u kojoj su glavna tema rasprave suci (i to ne samo sa strane publike i trenera nego često i samih delegata), umjesto igre i dobrih poteza košarkašica koje marljivo treniraju, rade i dokazuju se na terenu, mi koji radimo u ovome sportu pitamo se: “Kuda sve to vodi?” Bilo kako bilo, nadam se da će se suci vrlo brzo aklimatizirati i da ih više nećemo morati spominjati niti na ovim stranicama niti prije/poslije utakmica prve lige!

STATISTIKA UTAKMICE:

http://www.hks-cbf.hr/game?gameId=3551577&seasonId=95439#stf